Marija Montessori rođena je 31. kolovoza 1870. u talijanskom mjestu Chiaravalle ( provincija Ancona ).

Odrasla je u vrlo imućnoj i obrazovanoj obitelji sa liberalnim stajalištima. Diplomirala je medicinu kao prva žena u Italiji 1892. na dječjem odjelu sveučilišne psihijatrijske klinike u Rimu. Tada se zainteresirala za problem djece sa poteškoćama i proučavajući radove Jean Marc Itarda,francuskog liječnika i učitelja gluhonijemih, koji je smatrao da se svako osjetilo može razviti sustavnim vježbanjem i Eduarda Seguina, čije djelovanje ju je potaknulo da kreira vlastiti didaktički materijal na osnovi vlastitog iskustva.

Početkom dvadesetog stoljeća upisuje na Sveučilištu u Rimu pedagogiju, antropologiju i psihologiju, a 1907. otvorila prvu Casa dei bambini (Dječju kuću) u jednoj sirotinjskoj četvrti toga grada. Tada po prvi puta do izražaja dolaze Marijine metode i materijali za igru. Prostorije u kući su bile osmišljene na način da djecu potiču na vježbanje svih osjetila i da se mogu nesmetano keretati, a djeca dobivaju priliku sama birati aktivnosti i materijale.

1929. zajedno sa sinom Mariom osniva međunarodno udruženje „ Association Montessori International“ koje se i danas bavi razmjenom stručnjaka i osposobljavanjem učitelja i odgajatelja.
Zbog svojih zasluga s područja odgoja i obrazovanja tri puta je bila nominirana za Nobelovu nagradu za mir, ali je nikada nije dobila.

Umrla je u 6.svibnja 1952. u svojoj 82.godini u Noordwijku pored Amsterdama.
Suvremeni znanstvenici sada, gotovo stoljeće kasnije utvrđuju znanstvene činjenice koje potvrđuju njena otkrića. Knjige koje je napisala, pribor koji je konstruirala i njene spoznaje značajno su utjecale na razvoj pedagogije u cijelom svijetu.